Lider islamske revolucije Irana, ajatolah Sejed Ali Hamenei, u petak 7. maja, povodom obeležavanja Međunarodnog dana Kudsa održao je govor koji prenosimo u celosti.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Hvala Allahu Gospodaru svetova i neka je salavat i selam na Muhameda (s.a.v.a), Pečata poslanstva i najčasnijeg stvorenja i na njegovu čistu porodicu i odabrane ashabe i one koji ih slede u dobru do Sudnjeg dana.
Pitanje Palestine još uvek je najvažnije i najveće goruće pitanje islamskog umeta. Strategije nepravednog i zločinačkog režima udaljile su jedan narod od njegove kuće, domovine, zemlje i predaka, i na to mesto postavile teroristički i strani režim.
Ima li išta slabije i neosnovanije od isprazne logike osnivanja cionističkog režima? Evropljani su na osnovu svojih tvrdnji, učinili nepravdu Jevrejima u godinama Drugog svetskog rata, te se za njih treba osvetiti prognanstvom jednog naroda na Zapadu Azije i strašnim masakrima u njihovoj zemlji. To je logika na koju se oslanjaju zapadne države u svojoj bezuslovnoj i ludačkoj podršci cionističkom režimu. Time su opovrgnuli sve svoje lažne tvrdnje o ljudskim pravima i demokratiji. Ta smešna i tragična priča traje već više od sedamdeset godina, a svako malo dodaju joj se nove stranice.
Cionisti su otetu Palestinu od prvog dana pretvorili u terorističku bazu. Izrael nije država, već teroristička baza protiv palestinskog naroda i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv tog zločinačkog režima je borba protiv nepravde i terorizma; što je dužnost svih.
Važno je napomenuti da, iako je okupatorska vlada osnovana 1948. godine, prvi koraci prema otimanju te osetljive tačke u islamskom regionu započeli su godinama pre toga. Tih godina Zapad se aktivno mešao u pitanja islamskih zemalja kako bi na vlast doveo sekularizam, radikalni i slepi nacionalizam i kako bi na vlast postavio tiranske vlade, predane Zapadu ili njihove marionete. Proučavanje događaja tih godina u Iranu, Turskoj i arapskim zemljama od Zapadne Azije do Severne Afrike obznanjuje gorku istinu da su slabost i podeljenost u islamskom umetu bili uvod u katastrofu otimanja Palestine. Taj udarac je islamskom umetu nanesen od strane arogantnog sveta.
Poučno je to da su u tom vremenu, oba kampa – i kapitalizam i komunizam – stigli do zajedničkog delovanja. Engleska je kreirala prvobitnu zaveru i pratila njeno izvršenje, cionistički kapitalisti na sebe su preuzeli njeno sprovođenje novcem i oružjem, a Sovjetski Savez bila je prva država koja je priznala osnivanje ilegalne vlade i tamo poslala veliki broj Jevreja.
Okupatorski režim je proizvod stanja u islamskom svetu s jedne strane, i te zavere, napada i agresije Evrope s druge strane.
Danas stanje u svetu nije kao tih dana – to uvek treba imati na umu. Danas je odnos moći promenjen u korist islamskog sveta. Različita politička i društvena dešavanja u Evropi i Americi pokazala su slabosti i duboke podele u sistemu i upravljanju, kao i u moralu Zapada naspram ostatka sveta. Dešavanja tokom izbora u Americi i ispit koji je osramotio samozadovoljne i arogantne lidere, kao i neuspešno suočavanje s pandemijom koronavirusa u Americi i Evropi i sramni detalji vezani za njega, kao i nedavni politički i društveni nemiri u najvažnijim evropskim zemljama pokazatelji su dekadencije kampa Zapada.
S druge strane, jačanje snaga otpora na najosetljivijim islamskim teritorijama, jačanje odbrambenih i ofanzivnih kapaciteta, jačanje samosvesnosti, motivacije i nade muslimanskih naroda, rast naklona prema islamskim i kur’anskim parolama, naučni napredak, jačanje traženja nezavisnosti i samodovoljnosti među narodima su blagoslovljeni pokazatelji koji nagoveštavaju bolju budućnost.
U toj blagoslovljenoj budućnosti, saradnja muslimanskih zemalja mora biti glavni i osnovni cilj, a to se ne čini toliko nedostižnim. Osovina te saradnje je Palestina u značenju cele države i sudbina Kudsi Šerifa. To je istina koja je uputila srce rahmetli Imama Homeinija ispunjeno svetlošću da odredi Međunarodni dan Kudsa posljednjeg petka meseca Ramazana.
Saradnja muslimana na osovini Kudsa je noćna mora cionističkog neprijatelja i njihovih američkih i evropskih pomagača. Neuspešni plan pod nazivom „Sporazum stoleća“, a zatim pokušaji za normalizacijom odnosa nekoliko slabih arapskih vlada s okupatorskim režimom, uzaludni su pokušaji bega od te noćne more.
Ja sa sigurnošću tvrdim da ti pokušaji neće doživeti uspeh – silazna putanja neprijateljskog cionističkog režima je počela i na njoj neće biti zaustavljanja.
Dva važna faktora su odlučujuća za budućnost. Prvo i važnije je nastavak otpora unutar palestinskih teritorija i jačanje linije džihada i šehadeta, i drugo, svetska podrška muslimanskih naroda i vlada na cijelom svetu palestinskim borcima.
Svi – zvaničnici, intelektualci, verska ulema, stranke i grupe, časna omladina i druge skupine – moramo pronaći svoje mesto u tom globalnom kretanju i odigrati svoju ulogu. To je ono što poništava neprijateljske spletke i za ovo Božije obećanje „Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!“ stvara primer u posljednjem vremenu (Ahiru Zeman). „A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna“.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
U nastavku bih voleo govoriti arapskoj omladini na njihovom jeziku:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Selam svim arapskim slobodarima, naročito omladini i selam otpornom narodu Palestine, Kudsa i ujedinjenim grupama u džamiji Al-Aksa.
Selam šehidima otpora i brojnim borcima otpora koji su položili svoje živote na tom putu, posebno šehidu šejhu Ahmedu Jasinu i šehidu Sejedu Abasu Musaviju, šehidu Fathiju Šekakiju, šehidu Imadu Mugnijeu, šehidu Abdulazizu Rentisiju, šehidu Abu Mehdiju Al-Muhandisu i na kraju, istaknutoj ličnosti šehida otpora, šehidu Kasimu Solejmaniju. Svi oni su nakon svog života ostavili još veći i blagosloveniji trag na atmosferu otpora.
Borba Palestinaca i čista krv šehida otpora uspeli su zavijoriti tu blagoslovenu zastavu i stotinu puta povećati moć unutrašnje borbe Palestinaca. Palestinski mladić nekada se branio bacajući kamenje, a danas odgovara ispaljujući precizne rakete prema neprijatelju.
Palestina i Kuds se u Časnom Kur’anu nazivaju svetom zemljom. Već decenijama ta čista zemlja se nalazi pod okupacijom najnečistijeg i najzlobnijeg dela čovečanstva, demona koji masakriraju časne ljude, a zatim to besramno priznaju. Rasista koji više od sedamdeset godina muče vlasnike zemlje ubistvima, pljačkanjem i zatvaranjem. Ali, hvala Allahu, nisu uspeli slomiti njihovu volju.
Palestina je živa i nastavlja borbu a uz Božiju pomoć, na kraju će uspeti pobediti zlog neprijatelja. Sveti Kuds i cela Palestina pripadaju svom narodu i njemu će se i vratiti, ako Bog da, i to nije teško za Allaha.
U slučaju Palestine, sve muslimanske vlade i narodi imaju dužnosti i odgovornosti, ali osnova borbe su sami Palestinci koji su danas unutar zemlje i izvan nje oko četrnaest miliona osoba. Jedinstvo i odlučnost tog naroda uspeće da napravi sjajan posao. Danas je jedinstvo najveće oružje Palestinaca.
Neprijatelji palestinskog jedinstva su cionistički režim i Amerika, i još neke političke sile. Ali, ako se ne bude lomilo jedinstvo iznutra u samoj Palestini, spoljašnji neprijatelj neće uspeti učiniti ništa. Osovina tog jedinstva mora biti unutrašnja borba – džihad i nepoverenje prema neprijateljima. Glavni neprijatelji Palestinaca, dakle Amerika, Engleska i zli cionisti ne smiju biti oslonac palestinske politike.
Palestinci, što u Gazi, što u Kudsu i Zapadnoj obali, što na teritorijama iz 1948. godine, što u izbegličkim kampovima – svi oni čine jednu celinu i trebaju slediti strategiju povezanosti. Svaki deo mora braniti drugi deo, i za vreme pritiska koristiti druga raspoloživa sredstva.
Nada u pobedu danas je veća neka ikada. Odnosi snaga dramatično su se promenili u korist Palestinaca. Cionistički neprijatelj svake godine sve više slabi. Vojska koja se naziva „nepobedivom vojskom“ danas je nakon iskustva 33-dnevnog rata u Libanu, 22-dnevnog i 8-dnevnog rata u Gazi postala „vojska koja nikada neće videti pobedu“.
Njihova politička situacija, u kojoj su bila neizbežna četiri kruga izbora u dve godine, njihova sigurnosna situacija koja uzastopno doživljava poraze, i sve veća želja Jevreja da preokrenu migraciju, predmet su ogromnog skandala tog režima punog neosnovanih tvrdnji.
Kontinuirani pokušaj uz pomoć Amerike da se normalizuju odnosi s nekoliko arapskih zemalja, još jedan je pokazatelj slabosti tog režima. Naravno, ni to mu neće pomoći. Pre nekoliko desetina godina, on je uspostavio odnose s Egiptom. Od tog dana cionistički režim je postao ranjiviji i slabiji. Međutim, da li će odnosi sa nekoliko slabih i poniženih zemalja uspeti da mu pomognu? Naravno, ni te zemlje neće imati koristi od tih odnosa. Cionistički neprijatelj oduzeće im imovinu i zemlju, i među njima raširiti zlo i nesigurnost.
Svakako, ta istina ne sme dovesti do zaborava teške dužnosti drugih naspram tog pokreta. Muslimanski i hrišćanski učenjaci moraju proglasiti normalizaciju odnosa haramom i zabranjenim, a intelektualci i slobodari svima trebaju objašnjavati posljedice te izdaje – koji je mač u leđa Palestini.
Naspram trenda opadanja režima, povećanje sposobnosti fronta otpora nagoveštava svetlu budućnost, kao i povećanje odbrambene i vojne moći, samodostatnost u izgradnji efikasnog oružja, samopouzdanje boraca, rastuća samosvest omladine, širenje otpora širom države Palestine i izvan nje, posljednji ustanak omladine u odbrani džamije Al-Aksa i istovremeni odraz borbe i potlačenosti palestinskog naroda u javnom mnjenju mnogih delova sveta.
Logika palestinske borbe, koju je Islamska Republika zabeležila u dokumentima UN-a, progresivna je i atraktivna logika; palestinski borci mogu održati referendum za sve glavne palestinske stanovnike.
Referendum će odrediti politički sistem zemlje, a na njemu će sudelovati ključni stanovnici svih etničkih grupa i religija, uključujući palestinske izbeglice. Taj politički sistem vratiće raseljene u zemlju i odrediti sudbinu naseljenih stranaca.
Ovaj zahtev se temelji na ustaljenoj demokratiji koja je prihvaćena u svetu i čiju naprednost niko ne može potkopati. Palestinski borci moraju nastaviti svoju legitimnu i moralnu borbu protiv uzurpatorskog režima sve dok ne bude prisiljen prihvatiti ovaj zahtev.
U ime Allaha, napredujte i znajte da će „Allah sigurno pomoći onome pomaže Njegovu veru.“
Es-selamu alejkum ve rahmetullah!